Iskrena

KEVSER SELIMOVA U EMOTIVNOJ ISPOVESTI ZA KURIR OTVORILA DUŠU: Volela bih da mene nema, a da je moj Đorđe živ

Foto: Privatna Arhiva
Slavna pevačica prisetila se perioda najveće ljubavi sa suprugom Želčeskim, koji se pre tačno pet godina preselio na nebesku muzičku scenu

Danas se navršilo tačno pet godina otkako nas je napustio Đorđe Želčeski, član najpopularnijeg makedonskog dueta Selimova-Želčelski. Njegova supruga Kevser Selimova prisetila se za Kurir srećnih dana, velike ljubavi, ali i tuge zbog odlaska životnog saputnika:
- Ovih dana i nisam nešto, ja se uvek vadim na starost, ipak su to godine i na vreme, mada ima mnogo toga, ali dobro sam. Nažalost, pet punih godina, mi smo od 1961. godine zajedno, posle smo, eto, krunisali i brakom. Ja sam mlađa od njega sedam godina. Pravila ne postoje, ali više bih volela da sam ja na njegovom mestu, ali šta je tu je. Teško mi je, možete samo da pretpostavite kako se osećam. Život teče dalje.

Đođe Želčevski preminuo pre pet godina:


Da li se sećate poslednjeg dana?
- Nisam verovala da će tako otići. Kad me strgao za ruku, čak je počeo i da plače, baš je bilo i tužno i ružno... Mi se nismo razdvajali, odjednom čoveka nema, brzo je otišao i nisam očekivala, mislila sam da će još da poživi jer je bio pun života. Nas dvoje smo dva različita tipa, on je voleo život, ali desilo se tako, taj moždani udar. Nisam mogla da verujem da može da ga snađe.
Da se vratimo na sam početak vaše ljubavi.
- To je bilo nešto najlepše. Baš sam juče raspremala fioke i imamo sve što su pisali o nama. Gledam i mislim se kad pre prođe, baš je život kratak. Navikavaš se na situaciju koja dođe. Bili smo u KUD, on je bio već pevač i zvezda, a ja devojčurak. Gostovali smo po Srbiji i tako je krenulo i muzički i privatno. Bili smo jedan od dueta, a sada toga nema. Od tada se više nismo rastajali. Svaki dan se ne osećam dobro, ali...
Kako je izgledao dolazak u Beograd?
- Znate, kad dođete u veliki grad, to je nešto lepo. Imali smo sreću jer je oko nas bilo dobrih ljudi, nismo imali problema, tako je i dan-danas. Društvo koje smo upoznali u tom periodu je tu i dan-danas. Sve u svemu, bilo je lepo.
Bili ste jedan od poslednjih simbola Jugoslavije.
- Da! Naš duet je opstao bez obzira na situaciju. Žao mi je što me je napustio, to ne mogu da prežalim. Silvana je htela da nam bude kuma. Znate, u to vreme je bilo strašno da se Makedonac oženi Turkinjom, ali opstali smo uz sve muke koje smo prolazili, posebno ja kao žensko. Ali eto, napustio me je i ostavio samu. Evo sedim na trosedu i gledam te fotografije, pa imamo neku karikaturu koja je fantastično nacrtana. Kornjača, jer Želčevski znači kornajča. Pričam s vama i gledam u tu statuu koju sam obesila na zid, a ja sam kao Merilin Monro iznad te kornjače i prekrštene mi noge.


Koja vam je omiljena pesma?
- Interesantno je da razlog ne znam, ali "Jovano, Jovanke" mi je omiljena. Sada kad sam je izgovorila, samo što ne zapevam, toliko pesama imamo, možda i lepših, ali ova mi je posebna.
S kim ste se družili sa estrade?
- I danas sam ostala u lepom odnosu s kolegama. Silvana, Lepa Lukić je počinjala karijeru, a mi smo već bili zvezde.
Kako su izgledale turneje?
- Više je pevača išlo. Sada toga nema. Išli smo po celoj Jugoslaviji. Znate, sad mi je malo i teško da se setim, ja sam žena već u godinama. Bilo je dosta anegdota. Druženje je bilo lepo, jedinstveno. Prošla su neka vremena. Nikad nismo čuli ružnu reč o nama, niti smo mi davali povoda. Znate ono, "našao Đorđe mlađu"... Toga kod nas nije bilo. Mi nismo imali razloga bilo šta da krijemo, ali živelo se lepo. Meni je sad svaki dan ružan dan jer imam sve njegove fotografije i baš mi fali. Mogla sam ja da budem na njegovom mestu, mislim da bi on to lakše podneo nego ja.

Silvana Armenulić:

Foto: Kurir Arhiva


Da li vas zovu sa estrade kolege da vas upitaju za zdravlje?
- Slabo. Ne samo kod mene, nego uopšte smo se udaljili. Jedino se s Mirom Beširović čujem.
Da li ste bili zadovoljni honorarima?
- Sad se zarađuje, baš kažem ćerki koje su to pare. Mi nismo ni sanjali takve pare koje sad zarađuju. Ostale su mi neostvarene želje, ali ne želim da razmišljam o njima, bude mi teže. Da je Đorđe živ, on bi još pevao. Ja znam da nas ljudi vole i kad me sretnu, ja slegnem ramenima, nije do mene. Volela bih da zapevam, ali kad Đorđa nema, to mi je baš tužno.

This browser does not support the video element.

05:26
STARS-EP486 Izvor: Kurir TV